Milica Tošić
Partneri Srbija
Početkom 2019. godine, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije najavio je pokrivanje Beograda kamerama za biometrijski nadzor, koje će imati mogućnost povezivanja sa softverom za prepoznavanje lica i registarskih tablica. Srbija je ovaj nedovoljno ispitani sistem nadzora nabavila od kineske kompanije Huavej, bez prethodno uspostavljenog zakonskog osnova za njegovo korišćenje, bez utvrđivanja neophodnosti i srazmernosti upotrebe ovog sistema, ali i bez sprovedene procene uticaja koje bi korišnjenje ovako intruzivnih tehnologija imalo na prava građana. Na upite javnosti, njihov odgovor je od tada isti – kamere su postavljene, ali softver za raspoznavanje lica nije nabavljen, te raspoloživu tehnologiju koriste kao obični video nadzor.
Krajem avgusta 2021. godine, MUP je na svom sajtu objavilo Nacrt Zakona o unutrašnjim poslovima, bez prethodne najave, odnosno informisanja stručne i šire javnosti da je izrada ovog zakona u planu. Javnost je u okviru iste objave bila obaveštena da će javna rasprava trajati 20 dana (objava je u međuvremenu uklonjena sa sajta MUP-a, nije je moguće pronaći ručnom pretragom, a link koji je vodio do objave (koji smo sačuvali ranije) više nije aktivan i ne može da se otvori (poslednji put pokušano na dan 22.12.2022. godine).
Izrada Nacrta pod velom tajne, kao i najkraći zakonski rok predviđen za javnu raspravu nisu jedini problemi ovog procesa – usvajanje ovog Zakona predstavljalo bi ozbiljno urušavanje postignutog nivoa prava i sloboda u našoj zemlji, naročito prava na privatnost. Stručna javnost i organizacije civilnog društva imale su brojne negativne komentare na odredbe ovog Nacrta, ali i predloge za njihovu izmenu i adekvatno formulisanje.
Zamerke su se uglavnom odnosile na nova ovlašćenja za obradu ličnih podataka građana, stroge kaznene odredbe, nova pravila vezana za upotrebu termina „policija“, otkrivanje identiteta ovlašćenih lica, legitimisanje pripadnika policije, itd. Najburnije reakcije izazvale su odredbe koje su predviđale korišćenje masovnog i neselektivnog video nadzora javnih površina, koji bi bio povezan sa sistemima za biometrijsko raspoznavanje lica. Time bi kontroverzni sistem kamera, o kom građani od nadležnih institucija nisu dobili nikakve informacije u pogledu karakteristika, mogućnosti, niti vrednosti, dobio pravni osnov za upotrebu.
Par dana po završetku javne rasprave, ministar unutrašnjih poslova objavio je da, nakon molbe Predsednika Republike, povlači Nacrt iz procedure. Navedeno je da je razlog povlačenja „formalni“ – ostalo je još šest meseci do parlamentarnih i predsedničkih izbora, te nije dobar momenat za donošenje ovakvog zakona. Javna rasprava nije formalno zaključena, a predlagač Nacrta nije objavio izveštaj u kom bi trebalo da adresira sve predloge koje su istakli zainteresovani subjekti.
Krajem septembra, Ministarstvo unutrašnjih poslova je zainteresovanim organizacijama civilnog društva (među kojima su i Partneri Srbija), poslalo poziv na neformalne konsultacije povodom daljeg rada na Nacrtu zakona. Za nešto više od godinu dana, održano je ukupno 7 sastanaka, na kojima se razgovaralo o komentarima koji su iskatnuti u toku javne rasprave, zaštiti podataka o ličnosti, biometrijskom nadzoru, proceni uticaja na prava građana, ovlašćenjima policijskih slubenika i slično. Predstavnici MUP-a su više puta istakli da je modifikacija Nacrta u toku, da će u nekom momentu biti objavljen novi tekst, ali učesnici sastanaka nijednog momenta nisu imali uvid u ove nove odredbe, te je i rasprava i kosultovanje o spornim aspektima bila na načelnom nivou.
8. decembra 2022, na sajtu MUP-a objavljeno je šest novih nacrta zakona, među kojima i Nacrt Zakona o unutrašnjim poslovima.
Građanima je dato na raspolaganje dvadesetak dana javne rasprave da pročitaju, protumače i istaknu komentare i sugestije na 565 novih članova koje šest novih nacrta predviđa. Novi Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima se u velikoj meri nije razlikovao od prethodnog, a najspornije odredbe vezane su za jak politički upliv u rad policije, ovlašnjenja policije za ulazak u stan građana bez naloga suda, masovno i neselektivno korišćenje biometrijskog nadzora i druga rešenja koja mogu biti opasna po ljudska prava i privatnost građana.
Imajući to u vidu, organizacije civilnog društva su ovog puta imale spremnu i još bolje koordinisanu reakciju, pa su kroz medijske nastupe, učešće na okruglim stolovima, objavljivanje tekstova i saopštenja, kao i komunikaciju sa organizacijama i partnerima iz regiona i EU, ukazivale na štetna rešenja predložena Nacrtom.
U ponedeljak, 26. decembra 2022. godine, Vlada republike Srbije objavila je saopštenje u kom je navedeno da je predsednica Vlade, u konsultacijama i u dogovoru sa ministrom unutrašnjih poslova, dala nalog da se Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima povuče iz procedure usvajanja, uz isticanje da je cilj ovakvog koraka „da se razjasne sve nedoumice u javnosti i da svako razume intenciju zakona koji je od posebne važnosti za bezbednost svih građana Republike Srbije“. Iz procedure je povučen i Nacrt zakona o obradi podataka i evidencijama u oblasti unutrašnjih poslova.
Od januara do maja 2023. godine održan je niz konsultativnih sastanaka predstavnika Vlade republike Srbije, Ministrstva unutrašnjih poslova i organizacija koje su u sastavu Nacionalnog konventa o Evropskoj Uniji, kako bi se dodatno raspravile sporene odredbe Nacrta Zakona o unutrašnjim poslovima i Nacrta Zakona o Nacrt zakona o obradi podataka i evidencijama u oblasti unutrašnjih poslova. U momentu ažuriranja ovog teksta, nacrti su i dalje u radnoj verziji, njihova sadržina nije javno dostupna, niti je poznato kada će biti objavljeni.
Iako se slažemo da bi donošenje novog zakona koji reguliše oblast unutrašnjih poslova bilo korisno kako bi se unapredila operativna efikasnost policije uopšte, a naročito u domenu obezbeđivanja javne bezbednosti, reda i mira, smatramo da je kreiranju odredaba ovog zakona potrebno pristupiti sa dosta više opreza i analize nego što se to do sada činilo. Pre uvođenja intruzivnih metoda poput biometrijskog nadzora, potrebno je proceniti da li su one neophodne i srazmerne cilju koji se želi postići. Imajući u vidu istoriju povreda i zloupotreba podataka o ličnosti u Srbiji, ali i činjenicu da ovakve mere trajno ograničavaju prava i slobode građana i menjaju prirodu jednog društva, rizici uvođenja biometrijskog nadzora i dalje prevazilaze moguće koristi koji bi on mogao da ima.