Završena je 6. sednica Ad hoc komiteta (AHC) za izzradu konvencije UN o sajber kriminalu: Od 21. avgusta do 1. septembra 2023. u Njujorku su delegati iz svih država priveli kraju još jednu rundu pregovora zasnovanih na tekstu. Ovo je bila predfinalna sesija pre završne runde pregovora u februaru 2024. godine.
Usporeni pregovori oko obima i terminologije
Čini se da nije lako postići konačni dogovor. Određene grupe zapadnih zagovaračkih grupa i Microsoft javno su izrazili svoje nezadovoljstvo trenutnim nacrtom (ažuriranim 1. septembra 2023.), koji bi, kako su naveli, mogao biti „poguban po ljudska prava“. Istovremeno, pojedine zemlje (npr. Rusija i Kina) su izrazile zabrinutost da trenutni nacrt ne ispunjava delokrug koji je utvrđen mandatom Komiteta. Naime, ove delegacije i njihovi istomišljenici veruju da se trenutni pristup u nacrtu ne bavi na adekvatan način evoluirajućim pejzažem informacionih i komunikacionih tehnologija (IKT). Na primer, Rusija je iznela nezadovoljstvo zbog navodnog zanemarivanja predloženog člana koji se bavi kriminalizacijom upotrebe IKT u ekstremističke i terorističke svrhe. Takođe, Rusija je, zajedno sa grupom država (npr. Kina, Namibija, Malezija, Saudijska Arabija i neke druge), podržala uključivanje digitalne imovine u član 16 u vezi sa pranjem novca stečenog krivičnim delima. Velika Britanija, Tanzanija i Australija usprotivile su se uključivanju digitalne imovine jer ona ne spada u delokrug konvencije. Što se tiče ostalih članova, Kanada, SAD, EU i njene države članice, kao i neke druge zemlje takođe su želele da zadrže uži obim i protivile su se predlozima, posebno u vezi sa članovima o međunarodnoj saradnji (tj. čl. 37, 38 i 39) kojim bi se značajno proširio obim konvencije.
Upotreba specifičnih reči u svakoj odredbi, s obzirom na moć koja stoji iza njih, je još jedno pitanje koje ostaje neizvesno. Iako je predsedavajući naglasio da namenska grupa nastavlja da radi na rešavanju pitanja u vezi sa terminima i predlaganju nekih ideja, mnoge delegacije su se podelile u najmanje dva suprotstavljena tabora: da li da se koristi „sajber kriminal“ ili „upotreba IKT u zlonamerne svrhe“ , da li da se zadrži glagol „boriti se“ ili da se zameni preciznijim glagolima kao što su „suzbiti“, da li koristiti termin „dečja pornografija“ ili „seksualno zlostavljanje dece na mreži“, „digitalne“ ili „elektronske“ informacije i tako dalje.
Na primer, prilikom razmatranja teksta članova 6–10 koji se odnose na kriminalizaciju, a koji pokrivaju suštinska krivična dela sajber kriminala, kao što su nezakonit pristup, nezakonito presretanje, ometanje podataka, ometanje sistema i zloupotreba uređaja, nekoliko debata se vodilo oko upotrebe termina „neovlašćeno“ ili „protivzakonito“, te „nepoštena namera“ ili „zločinačka namera“.
Neslaganje se pojavilo i oko termina: „restitucija“ ili „kompenzacija“ u članu 52. Ova odredba zahteva od država da zadrže prihod stečen krivičnim delom, koji će biti isplaćen državama koje traže da obeštete žrtve. Indija je, međutim, uz podršku Kine, Rusije, Sirije, Egipta i Irana, predložila da se termin „kompenzacija“ zameni terminom „restitucija“ kako bi se izbeglo dalje finansijsko opterećenje za države. Pored toga, Indija je sugerisala da će „kompenzacija“ biti po diskrecionom pravu nacionalnih zakona, a ne po konvenciji. Australija i Kanada su predložile da se zadrži reč „kompenzacija“ jer bi se time osiguralo da se prihodi od krivičnog dela koji budu isporučeni državama koriste samo za kompenzaciju žrtvama.
Suština je da terminologija i obim, dva najkritičnija elementa konvencije, ostaju nerešeni, pa će im biti posvećena dodatna pažnja na sednici u februaru 2024. Međutim, ako države nisu uspele da se dogovore za poslednjih 6 sednica, međunarodnoj zajednici je potrebno da se dogodi pravo diplomatsko čudo u trenutnoj geopolitičkoj klimi. Istovremeno, predsedavajući je potvrdio da ne namerava da produži svoju ulogu nakon februara.
Prepreke u vezi sa ljudskim pravima i odredbama koje se odnose na zaštitu podataka
Ranije smo pisali o tome da su države podeljene kada se raspravlja o perspektivama i zaštitnim merama ljudskih prava: dok jedna grupa traži jači tekst za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u okviru konvencije, druga grupa se ne slaže, tvrdeći da AHC nema mandat da pregovara o drugoj konvenciji o ljudskim pravima, već međunarodni ugovor za olakšavanje saradnje organa za sprovođenje zakona u borbi protiv sajber kriminala.
U kontekstu pregovora zasnovanih na tekstu, to je značilo da su neke države predložile brisanje člana 5 o ljudskim pravima i njegovo spajanje sa članom 24 kako bi se uklonili paragrafi koji se odnose na rodnu perspektivu zbog zabrinutosti oko definicije „rodne perspektive“ i izazova za prevođenje ove fraze na druge jezike. Još jedan “sukob” dogodio se tokom diskusija o tome da li odredbe treba da omoguće prikupljanje podataka o saobraćaju u realnom vremenu i presretanje podataka o sadržaju (čl. 29, odnosno 30). Dok su Singapur, Švajcarska, Malezija i Vijetnam predlagali da se takva ovlašćenja uklone iz teksta, druge delegacije (npr. Brazil, Južnoafrička Republika, SAD, Rusija, Argentina i druge) bile su za njihovo zadržavanje. EU je istakla da takve mere predstavljaju visok nivo upada i značajno ometaju ljudska prava i slobode pojedinaca. Međutim, EU je izrazila svoju otvorenost da razmotri zadržavanje takvih odredbi, pod uslovom da uslovi i zaštitne mere navedene u članovima 24, 36 i 40(21) ostanu u tekstu.
Što se tiče zaštite podataka u članu 36, CARICOM je predložio amandman koji omogućava državama da nameću odgovarajuće uslove u skladu sa svojim važećim zakonima kako bi olakšali prenos ličnih podataka. EU i njene države članice, Novi Zeland, Albanija, SAD, Velika Britanija, Kina, Norveška, Kolumbija, Ekvador, Pakistan, Švajcarska i neke druge delegacije podržale su ovaj predlog. Indija nije, dok bi neke druge delegacije (npr. Rusija, Malezija, Argentina, Turska, Iran, Namibija i druge) radije zadržale originalni tekst.
Odredbe o međunarodnoj saradnji ili međunarodnoj konkurenciji?
Ni pregovori o poglavlju o međunarodnoj saradnji nisu protekli glatko. Tokom razgovora o uzajamnoj pomoći, Rusija je posebno ukazala na nedostatak osnova za zahteve i predložila da se u zahtev dodaju „podaci koji identifikuju lice koje je predmet krivičnog gonjenjea” kao i, gde je to moguće, podaci „o njihovoj lokaciji i državljanstvu ili računu, kao i o predmetnim stvarima”. Australija, SAD i Kanada nisu podržale ovaj amandman.
Što se tiče ubrzanog očuvanja uskladištenih računarskih podataka/digitalnih informacija u članu 42, Rusija je takođe naglasila potrebu da se napravi razlika između lokacije pružaoca usluga ili drugog držaoca podataka, kako je definisano u tekstu, i neophodnost da se posebno istaknu lokacije na kojima nastaju tokovi podataka i aktivnosti obrade, kao što su skladištenje i prenos, zahvaljujući tehnologijama poput računarstva u oblaku. Da bi se rešilo ovo pitanje „gubitka lokacije“ (‘loss of location’), Rusija je predložila referiranje na drugi protokol Budimpeštanske konvencije. Razlog za ovo uključivanje je bio da se ugradi koncept podataka kao da su u posedu ili pod kontrolom pružaoca usluga ili uspostavljeni kroz aktivnosti obrade podataka koje deluju unutar granica druge države članice. EU i njene države članice, SAD, Australija, Malezija, Južna Afrika, Nigerija, Kanada i druge bile su među delegacijama koje su želele da zadrže originalni nacrt teksta.
Određeni broj delegacija (npr. Pakistan, Iran, Kina, Mauritanija) je takođe predložio dodatni član o „saradnji između nacionalnih organa i pružalaca usluga“ kako bi se ovi obavezali na prijavljivanje krivičnih dela nadležnim organima, pružanje podrške organima kroz razmenu stručnosti , obuke i znanja, obezbeđivanje sprovođenja zaštitnih mera i protokola dužne pažnje, obezbeđivanje adekvatne obuke za njihovu radnu snagu, blagovremeno očuvanje elektronskih dokaza, obezbeđenje poverljivosti primljenih zahteva od tih organa i preduzimanje mera da se uvredljivi i štetni sadržaji učine nedostupnim. SAD, Gruzija, Kanada, Australija, EU i njene države članice i neke druge delegacije odbile su ovaj predlog.
Ciljevi održivog razvoja u konvenciji?
Zanimljiv razvoj događaja bilo je uključivanje reči „održivost“ u član 56 o primeni konvencije. Iako održivost nije pominjana na prethodnim sesijama, Australija, Kina, Novi Zeland i Jemen, između ostalih zemalja, predložili su da član 56 glasi: „Sprovođenje konvencije kroz održivi razvoj i tehničku pomoć“. Kostarika je tvrdila da bi takvo uključivanje povezalo izgradnju kapaciteta prema ovoj konvenciji sa postizanjem ciljeva održivog razvoja (SDG)”. Pored toga, Paragvaj je predložio da član 52(1) obezbedi da implementacija konvencije kroz međunarodnu saradnju treba da uzme u obzir „negativne efekte krivičnih dela obuhvaćenih ovom Konvencijom na društvo uopšte i, posebno, na održivi razvoj, uključujući ograničen pristup sa kojim se suočavaju zemlje koje nemaju izlaz na more“. Dok su SAD i Tanzanija priznale važnost predloga Paragvaja, navele su da ne mogu da podrže ovu izmenu.
Šta je sledeće?
Komitet će nastaviti pregovore na sedmoj sednicu u februaru 2024, a ukoliko tekst bude usvojen, države će morati da ga ratifikuju. Ako se, međutim, „pokaže da konsenzus nije moguć, Biro Kancelarije UN za droge i kriminal (UNODC) će potvrditi da će se odluke donositi dvotrećinskom većinom prisutnih predstavnika koji glasaju” (iz Rezolucije o osnivanju AHC). Predsedavajući moraju da prijave konačne odluke pre 78. zasedanja Generalne skupštine UN.
Izvor >>