
Maja Bjeloš
Istraživačica, Beogradski centar za bezbednosnu politiku
Srbija doživljava eroziju građanskih prava i sloboda, demokratije i vladavine prava, i mnogi strahuju da će sve veća upotreba naprednih tehnologija biti usmerena protiv njih, a ne protiv izvršilaca krivičnih dela i terorista
Pojava digitalnog nadzora koji sprovode državni akteri poklapa se sa usponom autoritarizma i erozijom demokratije, vladavine prava i građanskih prava i sloboda. Zato se Srbija smatra „hibridnim režimom“.
Državni nadzor je dostigao ekstreme tokom masovnih antivladinih protesta 2019, kada je policija instalirala 1.000 Huavei nadzornih kamera širom Beograda opremljenih sofisticiranim softverom za prepoznavanje lica i automobilskih tablica. Autoritarni model odgovora na pandemiju uključivao je i praćenje kretanja građana Srbije koji se vraćaju iz žarišta zaraze, poput Italije.
U međuvremenu srpske bezbednosne institucije nabavile su mnoge alate za digitalni nadzor, uključujući i najnametljiviju opremu, sposobnu da tajno prodre i kontroliše uređaje korisnika i detaljno analizira ogromne količine podataka.
Nakon što je skandal u vezi sa špijunskim softverom Pegaz postao nadaleko poznat, Citizen Lab sa sedištem u Torontu izvestio je da je srpska obaveštajna agencija, BIA, koristila špijunski softver Pegasus izraelske NSO grupe i Citroksov Predator.
Broj aktera u Srbiji koji koriste opremu i softver za digitalni nadzor proširio se na državna preduzeća i državne organe koji nemaju ovlašćenje u zaštiti bezbednosti, kao što su državna elektroprivreda EPS i bivše Ministarstvo trgovine, turizma i Telekomunikacije, MTTT.
MTTT je 2022. obnovio licence za softver Maltego, Mozenda i Social Links za potrebe rada tržišne inspekcije. Ministarstvo je ranije pokazalo interesovanje za kupovinu softvera od izraelske firme Cognite, koji se uglavnom koristi za ciljanje novinara, kritičara režima i aktivista za ljudska prava.
Iako su razlozi za nabavku i korišćenje naprednih tehnologija različiti – od sprečavanja organizovanog kriminala, terorizma i seksualnog zlostavljanja maloletnika na internetu do zaštite intelektualne svojine i borbe protiv piraterije – jedno im je zajedničko: ne postoji pravni osnov za njihovo uvođenje i korišćenje.
Pošto država nije sklona da kupuje nametljive tehnologije direktno od prodavaca, kao posrednici nastupaju brojne privatne bezbednosne kompanije sa sedištem u Srbiji, kao što su IntellSec i Lanus Ltd (sada Devellop Ltd). Drugi, poput Vlatacom doo, dizajniraju i prodaju sopstveni softver za presretanje/upad, u zemlji i inostranstvu. Međutim, uloga privatnih aktera ostaje neistražena.
Proliferacija digitalnog nadzora u Srbiji je neprozirna; postoje samo izveštaji o pojedinačnim slučajevima. Šira slika rastućeg sistema digitalnog nadzora je oskudna, što otežava građanima da razumeju opasnosti takve infrastrukture.
SUPROTSTAVLJANJE „OBOJENOJ REVOLUCIJI“ U SRBIJI
Pod vlašću Srpske napredne stranke, Srbija je uvela najsavremeniju tehnologiju da nadzire građane i političke rivale. Pametne kamere (i bazne stanice) u kineskom stilu niču posle svakog protesta u Srbiji. Predsednik i premijer bi mogli da iskoriste nedavne masovne pucnjave i društvene proteste protiv nasilja da unaprede problematične zakone i politike koje imaju za cilj kontrolu, a ne bezbednost.
Najkontroverznija mera je predlog Zakona o policiji koji bi legaliziovao biometrijski nadzor u Srbiji. Ideja o legalizaciji biometrijskog nadzora radi „borbe protiv terorizma i organizovanog kriminala“ (ponovo) je oživela 2021. nakon ekoloških protesta i blokada puteva protiv rudarstva litijuma – projekat Rio Tinto.
Kada je predlog zakona, koji je MUP izradio gotovo u tajnosti, postao poznat javnosti, masovno nezadovoljstvo uvođenjem biometrijskog nadzora, između ostalog, navelo je Ministarstvo da povuče predlog. Aleksandar Vulin, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, protivnike zakona nazvao je plaćenicima „nekoliko stranih obaveštajnih službi“ koji žele da „organizuju nasilne skupove u cilju destabilizacije Srbije“.
Ubrzo nakon povlačenja Predloga zakona, procurila je informacija da su srpsko i rusko ministarstvo unutrašnjih poslova osnovali „radnu grupu za suzbijanje obojenih revolucija“ [pominjujući između ostalog i takozvanu „narandžastu“ revoluciju 2004. u Ukrajini] i da je srpska policija tražila posebnu obuku o sajber bezbednosti od Rusije – ovi koraci koji su izazvali zabrinutost civilnog društva.
U današnjem političkom kontekstu, uvođenje sistema masovnog biometrijskog nadzora u Srbiji ostaje najveća pretnja po privatnost i zaštitu podataka o ličnosti, ali i odvraćajući efekat na slobodu okupljanja i udruživanja, kao i slobodu izražavanja.
Policija poriče da pametne kamere snimaju ljude i obrađuju biometrijske podatke, ali dokazi govore suprotno. Nebojša Stefanović, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, 2019. Je koristio fotografije sa nadzornih kamera da zastraši demonstrante i odvrati ih od daljih skupova. Dve godine kasnije, hiljade građana Srbije dobilo je sudske kazne zbog blokada puteva tokom ekoloških protesta, iako ih saobraćajna policija nije identifikovala.
Da bi se situacija smirila, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti sproveo je inspekcijski nadzor. Kao rezultat toga konstatovano je da policija nije koristila tehnologiju za prepoznavanje lica tokom skupova, ali da su osobe identifikovane „na osnovu neposredne opservacije policijskih službenika u skladu sa Zakonom o prekršajima“. Za razliku od ljudi iz urbanih sredina, koji su otporniji na državnu represiju, ljudi iz manjih sredina su se osećali zbunjeno i uplašeno, što bi moglo uticati na broj aktivista uključenih u buduće proteste.
Stalni, neselektivni nadzor u kineskom stilu je neprihvatljiv u društvu koje teži da postane demokratsko i član Evropske unije. Zbog toga je civilno društvo u Srbiji jedinstveno u pozivanju vlade da proglasi moratorijum na korišćenje tehnologija i sistema masovnog biometrijskog nadzora.
Pritisak javnosti podigao je ljestvicu za uvođenje napredne tehnologije, ali to nije sprečilo policiju da nabavi švedski softver za prepoznavanje lica Griffeye i ponovo pokrene javne konsultacije za fino podešavanje novog Zakona o policiji. Stručnjaci za sajber bezbednost ističu da „alarmantan broj intruzivnih softvera i alata za velike podatke zahteva transparentnu regulaciju takvih sistema kako bi se osigurala zaštita osnovnih ljudskih prava”.
Izvor: Balkan Insight >>