Cilj ove analize je da pruži sveobuhvatan pregled normativnog okvira Republike Srbije kada su u pitanju organizacija i nadležnost državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, krivična dela, ovlašćenja nadležnih institucija, kao i dokazne radnje, kako bi se istakle oblasti u kojima je moguće unaprediti propise.
Analiza daje i pregled prakse i kapaciteta Posebnog tužilaštva za visokotenološki kriminal i Višeg suda u Beogradu, pri postupanju u predmetima za dela visokotehnološkog kriminala. Najzad, analiza daje i uvid u trenutno stanje kada je u pitanju informaciona bezbednost u Srbiji, a naročito nadzor koji vrši inspekcija za informacionu bezbednost.
Iako je Republika Srbija potpisivanjem i ratifikacijom Konvencije Saveta Evrope i njenih Dopunskih protokola postigla značajan napredak u usaglašavanju svog zakonodavstva sa Evropskim, naredni koraci su jednako značajni – usaglašavanje domaćih propisa, kao i primena istih. Dok je materijalno krivično pravo u znatnoj meri prilagođeno zahtevima navedenih akata, procesne odredbe i dalje predstavljaju problematičnu oblast. Zakon o krivičnom postupku ne samo da ne sledi smernice Konvencije i Dopunskih protokola, već se njegove odredbe često suprotstavljaju odredbama drugih zakona, što otežava njihovu primenu u praksi i ostavlja prostor za nesavesno postupanje pravosudnih organa.
Rezultati ovog istraživanja pokazali su da u Višem sudu u Beogradu trenutno ne postoji posebno Odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, što direktno protivreči ZVTK, koji je još pre 18 godina propisao osnivanje ovog odeljenja. Takođe, ostaje nejasno zašto zakonodavac nije propisao osnivanje posebnog odeljenja Apelacionog suda kao drugostepenog organa u ovim postupcima. Bez obzira na motivaciju, potrebno je razmotriti osnivanje ovakvog odeljenja u Apelacionom sudu, čime bi se postigao viši nivo stručnosti u sudskim postupcima vezanim za visokotehnološki kriminal.
Analiza sudske prakse pokazuje da sudije ne pridaju poseban značaj postupcima iz oblasti visokotehnološkog kriminala, u odnosu na ostale krivične postupke. Sama činjenica da je zakonodavac odredio da ovim postupcima treba da se bave tužioci i sudije koji poseduju istaknuta znanja iz oblasti informacionih tehnologija pokazuju da su ovi postupci specifični i da im treba pristupiti sa posebnom pažnjom i stručnim znanjem. Stoga ističemo uregentnu potrebu za donošenjem pravilnika, akta ili neke druge odluke koja će propisati šta se podrazumeva pod „posebnim znanjima u oblasti informacionih tehnologija“, kako se ova znanja stiču, kao i kako se vrši ocena znanja javnih tužioca i sudija. Imajući u vidu da se oblast informacionih tehnlogija ubrzano razvija, kao i da su učinioci dela iz ovog korpusa često korak ispred kada su u pitanju tehnička znanja i mogućnosti, neophodno je da se predstavnici pravosudnih organa koji postupaju u ovim predmetima konstantno usavršavaju i prate nove međunarodne trendove u ovoj oblasti.
Uporedo sa borbom protiv visokotehnološkog kriminala, nepohodno je jačati i standarde informacione bezbednosti. U trenutku objavljivanja ove analize, Odsek za informacionu bezbednost i elektronsko poslovanje u Sektoru za informaciono društvo kojim rukovodi Ministarstvo informisanja i telekomunikacija ima samo dva inspektora nadležna za celu teritoriju Republike Srbije (za razliku od prethodne godine, kada je imao jednog inspektora). Iako su kapaciteti i dometi ovog odseka upitni, dodatni problem predstavlja vrlo siromašna praksa prijavljivanja bezbednosnih incidenata, te je pitanje u kojoj meri je javnost uopšte upoznata sa stvarnim stanjem u ovoj oblasti. U susret usvajajnju novog Zakona o informacionoj bezbednosti, bitno je insistirati na transparentnom postupanju svih organa koji se bave ovom oblašću, naročito u smislu obaveštavanja javnosti o incidentima koji su se dogodili, poštovanju postojećih zakonodavnih rešenja, adekvatnom vršenju nadzora nad primenom ovog zakona, kao i reagovanju na povrede, utvrđivanju odgovornosti i sprovođenju propisane kaznene politike.
Autori publikacije su dr Milana Pisarić, Mihailo Pavlović, Milan Stefanović i Milica Tošić, a izdavač su Partneri Srbija.
Publikacija je dostupna na linku >>