U studiji virtuelne stvarnosti tim istraživača – uključujući kriminologe sa Maks Plank Instituta za proučavanje kriminala, bezbednosti i prava i sa Univerziteta u Lajdenu – otkriva da intervencije preduzete s ciljem smanjenja stope kriminala u jednom životnom okruženju možda nisu dovoljno efikasne ili su čak možda kontraproduktivne, kada je u pitanju smanjenje stepena straha od kriminala.
Odavno je utvrđeno da promene u sredini mogu doprineti smanjenju kriminala. Na primer, povećanje osvetljenja u nekoj oblasti nosi sa sobom potencijal da obeshrabri moguće prestupnike, tako što će ih učiniti vidljivijima. Na isti način, utvrđeno je da se ljudi češće uzdržavaju od činjenja krivičnih dela kada znaju da ih neko posmatra– nešto što je nazvano efektom “posmatrajućih očiju”. No, postavlja se pitanje da li se odgovarajuće intervencije za smanjenje stope kriminala u životnom okruženju (npr. susedstvu) mogu istovremeno smatrati adekvatnim merama za smanjenje stepena straha od kriminala? Kakav uticaj takve intervencije imaju na prosečne građane?
U prvoj studiji o virtuelnoj stvarnosti, kriminolozi iz Nemačke, Holandije i Velike Britanije – uključujući Patrika Meklanahana, Anijek Sizengu i Žan-Luja van Geldera sa Maks Planka Instituta za proučavanje kriminala, bezbednosti i prava – utvrdili su da se intervencije s ciljem smanjenje stope kriminala u životnom okruženju ne mogu automatski uticati na smanjenje stepena straha od kriminala.
Opaženi strah od kriminala kod učesnika studije ostao je nepromenjen i pored povećane ulične rasvete. „Pokazalo se da je dinamička ulična rasveta, aktivirana pokretom, faktor odvraćanja prestupnika. Međutim, čini se da se usled toga ljudi manje plaše kriminala. Ovaj nalaz je zaista bio prilično iznenađujući jer su prethodna istraživanja pokazala da je osvetljenje efikasno u smanjenju straha od kriminala. Dakle, naši rezultati sugerišu da svetlost može biti efikasna samo u određenim uslovima “, objašnjava viši istraživač Patrik Meklanahan.
Kada je reč o intervenciji u vidu “posmatrajućih očiju”, pokazalo se da zapravo dovodi do povećanog straha od kriminala. „Jedan od razloga zbog kojih “posmatrajuće oči” doprinose smanjenju kriminala je taj što im je namena da se ljudi osećaju pomalo neprijatno i da su pod prismotrom“, objašnjava Meklanahan. „Stoga nije iznenađujuće da takve intervencije nenamerno mogu biti kontraproduktivne i dovesti do većeg stepena straha od kriminala”.
Visok stepen straha od kriminala, nedostatak želje pojedinaca da se uključe u aktivnosti lokalne zajednice, slabije korišćenje javnih prostora i opšti osećaj sveukupne anksioznosti dovode u pitanje kvalitet život u stambenom okruženju. „U svetlu ovih nalaza, moramo bolje da razumemo nijanse uticaja takvih intervencija na životno okruženje“, dodaje Meklanahan. „Moramo da saznamo da li i kada intervencije mogu da doprinesu tome da prosečni građanin oseća manje straha, ali i kakve neželjene posledice mogu imati takve intervencije”. Istraživači imaju za cilj da nadograde rezultate studije i istraže granične uslove takvih intervencija u živtonom okruženju– tj. specifične okolnosti pod kojima je intervencija zaista efikasna. Ovo bi moglo biti od koristi komšilucima širom sveta kroz smanjenje stepena straha i anksioznosti i povećanje angažovanja zajednice i mogućnosti života.
Studija je sprovedena u saradnji sa Univerzitetom u Lajdenu (Holandija). Više informacija i holandsku verziju teksta potražite na linku
O virtuelnoj stvarnosti u kriminologiji
Maks Plank Institut za proučavanje kriminala, bezbednosti i prava je vodeći evropski istraživački centar u oblastima krivičnog prava, kriminologije i javnog prava. Na Odseku za kriminologiju sprovode se istraživačke studije i eksperimenti sa virtuelnom stvarnošću i drugim novim tehnologijama. Virtuelna stvarnost je moćan istraživački alat. Omogućava istraživačima da se približe ponašanju u stvarnom svetu poput terenske studije, dok zadržavaju eksperimentalnu kontrolu kao u laboratorijskim eksperimentima. Takođe, značaj upotrebe ovog alata ogleda se u tome što omogućava istraživačima da zadrže sposobnost da procene percepcije i stavove učesnika – važan aspekt koji se često pretpostavlja i ostaje neispitan. Kada je u pitanju kriminal, ovaj aspekt je posebno upečatljiv, jer se zločin obično vrši u tajnosti i ne može se posmatrati tradicionalnim metodama proučavanja. Institut je 2022. godine otvorio svoju laboratoriju za istraživanje kriminološke virtuelne stvarnosti MAXLab. Ovo je prva nezavisna istraživačka laboratorija koja sprovodi takvu vrstu kriminološkog istraživanja koristeći virtuelnu stvarnost.
Pročitaje više u radu: McClanahan, W. P.; Sergiou, C. S.; Siezenga, A.; Gerstner, D.; Elffers, H.; van der Schalk, J.; van Gelder, J.-L.: Neighborhood crime reduction interventions and perceived livability: A virtual reality study on fear of crime. Cities 147, 104823 (2024)
Rad je dostupan na linku
Izvor: Maks Plank Institut za proučavanje kriminala, bezbednosti i prava >>