Anđela Andrijević
Investigative journalist
DEČJA PORNOGRAFIJA – INTIMA NA TACNI (I)
Sve je više dečje pornografija na internetu - tužilaštvo je za tri godine broj predmeta uvećalo za tri puta, koliko i broj punoletnih građana koji se gone za ovo krivično delo - i to je samo vrh ledenog brega jer se takvi slučajevi retko prijavljuju . I dalje imamo mnoštvo nekažnjenih slučajeva. Kakve su posledice za decu i koliko su zaista opasne društvene mreže?
Devojčica je imala samo 12 godina kada je njena naga fotografija zloupotrebljena i podeljena na internetu. Osećala se poniženo, istraumirano, povređivalo ju je. Nije prijavila, ni sačuvala dokaze.
Devojčica od 13 godina bila je primoravana da gleda onlajn pornografiju, bez njenog pristanka. Dobijala je komentare na račun svog izgleda, a kasnije i pretnje ukoliko ne pošalje svoje nage fotografije. Osećala se zarobljeno i osramoćeno. Kako bi se zaštitila, devojčica je blokirala tu osobu.
Ovo nisu izolovani slučajevi. Prema informacijama dobijenim iz Posebnog Tužilaštva za visokotehnološki kriminal, broj formiranih predmeta u vezi sa krivičnim delom dečje pornografije (član 185 Krivičnog zakonika) povećao se tokom perioda od 2019. do 2022. godine, sa 24 predmeta na 76.
Istovremeno, broj optužbi protiv punoletnih učinilaca za ovo krivično delo takođe je porastao, sa 13 u 2018. godini na 36 u 2021. godini, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku.
„Podaci koje imamo su samo vrh ledenog brega, pojava koja nije u velikom broju došla do nadležnih organa jer se ne prijavljuje. Kako da tužilac zna da postoji krivično delo, ako se nije prijavilo? Mnogi slučajevi ostaju nekažnjeni”, ističe doktorka prava Milana Pisarić.
Jedna od ključnih barijera u rešavanju ovog problema jeste kaznena politika sudova koja je prema rečima doktorke prava Milane Pisarić neopravdano blaga.
„Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, najstroža kazna učiniocu za delo iz člana 185 je dve do tri godine u poređenju sa maksimalnih osam godina. Na taj način ne postiže se ni specijalna prevencija - odvraćanje učinioca da to više ne radi, a kamoli gerenaralna prevencija - odrvaćanje drugih lica da ne vrše ovo krivično delo. Ako je već država propisivanjem krivičnog dela proširila zaštitu na sva maloletna lica, ako želimo zaista da pružimo zaštitu svim tim licima od ove negativne pojave, sudovi bi trebalo da budu spremni da izriču strože kazne u okvirima kojima im Krivični zakonik to određuje“, naglašava Pisarić.
POČELO JE U JAPANU
Dečja pornografija, kao globalni problem, nije nova. I pre šezdesetih godina, prvi proizvođač dečje pornografije u Japanu počeo je da prikazuje fotografije japanskih devojčica i crteže u seksualnim pozama u tinejdžerskim časopisima i erotskim stripovima, što je brzo postalo popularno. U 60-im godinama prošlog veka se proširilo na slikanje devojčica u školskim uniformama i distribuiranja takvog materijala širom sveta. Sedamdesetih godina, Danska, Holandija i Švedska su postale tržišta na kojima su se našli materijali iz SAD-a, Indije, Meksika i ostatka Evrope. Paralelno s tim, pojavili su se i prvi pedofilski krugovi.
Veliko međunarodno komparativno istraživanje DeShame o rizičnim seksualnim ponašanjima maloletnika na internetu sprovedeno je najpre u Velikoj Britaniji, Danskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Nedavno je sprovedeno i u Srbiji i pokazalo je da se rizična seksualna ponašanja na internetu dešavaju na sve mlađem uzrastu. U istraživanju je učestvovalo 16 školskih uprava, 40 srednjih škola i 2.950 učenika iz cele Srbije. Istraživanje je pokazalo da se na različite načine deca i maloletnici sreću sa seksualnim uzmemiravanjem, zlostavljanjem i dečjom pornografijom.
Zašto se deca i mladi tako rizično ponašaju u onlajn okruženju?
„Zaštitni faktori su nažalost postali faktori rizika. Dečije okruženje, porodica, škola i druga mesta gde bi dete trebalo slobodno da raste i da se razvija postalo je okruženje gde dete ne može da se poveri i ne oseća se dovoljno bezbedno, što je i istraživanje potvrdilo. Detetu u tom uzrastu od 12, 13, 14 godina važno je da pripada vršnjačkoj grupi. Ako se oseća nebezbedno u toj svojoj primarnoj grupi, da li to bila porodica ili vršnjačka grupa, dete pribegava nekim drugim kanalima i drugim uslovima gde će se zadovoljiti njegova/njena potreba. Detetove nežne godine i generalno njegove osetljive emocije u tom periodu mogu da budu zloupotrebljene u smislu slanja štetnog materijala, fotografije, video snimka ili bilo koje vrste seksualne eksploatacije deteta“, naglašava psihološkinja Ružica Radović.
Na ponašanje deteta u onlajn prostoru, u velikoj meri utiče nepostojanje poverenja između roditelja i deteta. Nedovoljno su razvijene i digitalne veštine i znanje roditelja o potencijalnim opasnostima na društvenim mrežama gde deca provode većinu vremena.
Kao potencijalni rizik, sociološkinja Jovana Škorić, stručnjakinja koja je radila na istraživanju o rizičnim ponašanjima srednjoškolaca na internetu – DeShame, ističe nedostatak kritičkog mišljenja kod srednjoškolaca, jer naše obrazovanje nema adekvatan pristup temama koje se tiču seksualnosti i ponašanja na internetu.
„Rezultati istraživanja su pokazali da učenici u srednjim školama smatraju sve edukacije koje se dešavaju u školi potpuno nerelevantnim i da deca najviše koriste Gugl kako bi se informisali o seksu, o vezama, što je još jedan od faktora rizika na internetu. Obrazovne institucije poput škole nemaju razvijenije programe uz čiju će pomoć deca znati kome mogu da se obrate ukoliko dožive nasilje na internetu. Poželjno je da se u školama uspostave neki mehanizmi koji bi mogli da pomognu toj deci“, kaže Jovana Škorić.
Od upoznavanja do zloupotrebe poverenja
Neki od ispitanika/ica imali su samo 12 godina kada su prvi put poslali svoje seksualne sadržaje, ukazuje podatak iz DeShame istraživanja.
„U tom periodu dolazi do razvoja identiteta, kako dečijeg, tako se dešava i taj seksualni momenat preispitivanja svog tela, upoređivanja sa drugim vršnjacima, gde se šta kod nekog vršnjaka ili kod devojčice razvilo. Upoređivanje sa vršnjacima je uvek postojalo, ali se danas upoznavanje one druge osobe prebacilo na društvene mreže. Na taj način dete sebe dovede u opasnost tako što fotografiše sebe i svoje nago telo i pošalje nekoj drugarici, pri čemu ne razmišlja u tom pravcu da će se taj materijal zloupotrebiti i poslati dalje. Dakle, često se rizična ponašanja na internetu dešavaju se iz potrebe za upoređivanjem i prihvatanjem. Ili su posledica neprijatnih i nezdravih emocija kod dece, ili su potreba za osećajem pripadnosti i potvrdom od okruženja da je sve u redu sa njom ili sa njim“, objašnjava Radović.
Škorić se slaže sa time da postoji mogućnost da dete ili maloletno lice koje nema dovoljno samopouzdanja ili razvijenu samoefikasnost, nastoji da kroz društvene mreže kompenzuje neku potrebu, i dodaje:
„Dete koje ima 12 godina je možda poslalo svoju sliku da bi bilo nekako prihvaćeno, neznajući da će to neko da zloupotrebi i iskoristi te slike za neke zabranjene radnje. To je opasnost koja dolazi zbog nerazvijenosti deteta i neznanja o tome šta su potencijalne posledice rizika u online okruženju. Dete to ne shvata ozbiljno i to je problem“.
Emotivni teret – posledice zloupotrebe sadržaja
Podatak iz Deshame istraživanja kaže da 57,5% srednjoškolaca šalje svojevoljno nage eksplicitne materijale, što predstavlja seksting. Tu je i samogenerisani sadržaj koji je osoba napravila svojom voljom. Iako je fotografija ili video snimak nastao u odnosu poverenja i zaljubljenosti, to ne umanjuje opasnost i od zloupotrebe poverenja i intime.
Da li su deca ili maloletnici uopšte zreli za seksting?
„Razvojni proces prefrontalnog korteksa se završava negde od 25-28 godine i dete uopšte nema razvijeno kritično mišljenje, što znači da ne može da pretpostavi šta može da se desi sa fotografijom koju je poslalo zbog te neke validacije, ili zaljubljenosti. Fotografija koja je nastala u jednom odnosu, jednim deljenjem može da završi na porno sajtovima, u nekim grupama gde su pedofili, odrasle osobe koje žele da ili prikupljaju, distriburiraju, prodaju, ili konzumiraju takvu vrstu sadržaja iliti nage fotografije“, naglašava Ružica Radović.
Veliki problem je što i društvo na rizična ponašanja dece gleda kao na banalne situacije i bezazlena ponašanja „u skladu sa godinama“. Veliki broj maloletnka susreo se sa time da je neko širio tračeve ili laži o njihovom seksualnom ponašanju, a neretko su dobijali komentare seksualnog sadržaja ispod nagih fotografija koje su zloupotrebljene.
„Istraživanje je pokazalo da su najčešće zbijali šale na račun neke osobe, čak su negde umetali javne ličnosti koje su nage, pa stavljali lice vršnjaka, nazivali jedni druge pogrdnim imenima u komentarima. To je najčešći oblik seksualnog uznemiravanja koje su videli na internetu, pa samim tim i doživeli. To može da ima velike negativne implikacije na mentalno zdravlje dece i maloletnnika. Neka deca su manje otrporna i jedan negativan komentar može da bude kap koja je prelila čašu pa da se dete okrene autodestrukciji ili destrukciji“, zaključuje sociološkinja Jovana Škorić.
Ona objašnjava da se žrtve osećaju osramoćeno, nedovoljno vredno. Ono što je posebno zabrinjavajuće, a što se vidi iz istraživanja jeste da je većina maloletnih ispitanika krivila žrtvu za materijal koji je poslat, a ne osobu koja to dalje distribuira. Psihološkinja Ružica Radović objašnjava da deci nedostaje empatija, odnosno saosećanje sa drugom osobom i da deca često ne vide reakcije te osobe, da bi korigovali svoje ponašanje, da nemaju razvijen taj momenat da vide posledice svog ponašanja koje može biti posledično po žrtvu.
„Deca i maloletnici često ne shvataju da sama fotografija nije ta koja može da izazove bilo kakav govor mržnje, vređanje te osobe koja je na fotografiji i koja je zloupotrebljena. Ono što zapravo igra ulogu u tome je naša percepcija, kako mi vidimo tog našeg vršnjaka, kao i njegovo ponašanje. Često se možda i nenamerno spotiču preko tih društvenih mreža i naškode drugom vršnjaku“.
Optuživanje drugog deteta žrtve može se odraziti značajno na mentalno zdravlje deteta,a koje su neke od posledica, objašnjava psihološkinja Ružica Radović.
„Somatizacioni poremećaj, anksiozni poremećaji, depresija, interpersonalna senzitivnost, opsesivno-kompulzivno ponašanje, disocijativni poremećaji učestali pokušaji suicida. Poremećaji ličnosti, pre svega, granični poremećaj ličnosti, kao i antisocijalni poremećaj ličnosti su česti oblici kasnijih posledica zlostavljanja. Adolescenti, koji su tokom detinjstva bili žrtve nekog vida zlostavljanja, tri puta češće su skloniji depresivnim stanjima ili pokušajima suicida“.
Ona dodaje da ono što dete u tim momentima oseća jedna je od čestih prepreka da se poveri roditeljima ili osobi od poverenja:
„Zloupotreba detetovih nagih fotografija i intimne komunikacije može izazvati duboko osećanje stida i kršenje njihove privatnosti. Više nego sama izloženost tela, ova vrsta zloupotrebe pogađa njihovu intimu, jer su poverenje i emocionalna veza koje su deca delila sa navodnim vršnjacima bili izmanipulisani. Ovaj doživljaj može oblikovati njihovu sliku sveta i sebe, stvarajući osećaj nesigurnosti i straha od otvaranja drugima. Posledice se mogu odraziti i kroz promiskuitetno ponašanje ili potpuno povlačenje maloletnika“.
Društvene mreže - pogodno tle za zloupotrebu maloletnika
Postoje i različiti mehanizmi kako punoletne osobe, odnosno odrasle osobe pristupaju deci i traže od njih slanje eksplicitnih materijala.
Prema primerima Nacionalnog kontakt centra za bezbednost dece na internetu, sve počinje sa banalnim pitanjima o sportu, interesovanjima, omiljenim glumcima. Pitanja „da li ti roditelji čitaju ovu prepisku?“ takođe su česta.
Kada dete ili maloletno lice nema podršku i razumevanje svoje primarne grupe (porodica, vršnjačka grupa), ono traži osobu od poverenja sa kojom bi podelilo svoje poteškoće i potrebe. Predator se raznim tehnikama i manipulacijama služi da to poverenje i ostvari i cela intima deteta je njemu „na tacni“ predočena.
Počinju razgovori sa seksualnom konotacijom. Zatim, predatori upućuju pozive „hajde da pređemo na našu malu tajnu, niko neće znati da razmenjujemo fotke“. Ova situacija dalje povlači razne druge opasnosti.
„Deljenje sadržaja sa seksualnom konotacijom je opasno jer može kasnije da posluži kao materijal za ucenu. Postoji veliki broj zabeleženih slučajeva u praksi gde se manipulator predstavljao kao prijatelj. Prijateljstvo je vodilo u vezu, a veza ka razmeni nagih fotografija. Kada bi žrtva odbila da se slika u nekoj pozi, predator bi zapretio da će sve fotografije koje poseduje poslati roditeljima, prijateljima ili nastavnicima žrtve. Suočeno sa naizgled bezizlaznom situacijom, dete bi nastavilo da šalje materijal. Nakon što fotografija dospe u kompjuter predatora, žrtva je u zamci“, objašnjava Ružica Radović.
"Ukoliko ne uplatiš 5.000 dinara do sutra, poslaću ovu fotografiju tvojoj mami!’’ – primer kada kreću pretnje i ucene. Kako je psihološkinja objasnila, žrtva postaje prisiljena da krade novac ili da se fotografiše u ponižavajućim pozama, a to dovodi do otuđenja od društva, roditelja i škole. Sram i strah postaju sve veći, pa se ovakvi slučajevi neretko završe i samoubistvom“, objašnjava ona.
Istraživanje je pokazalo da su devojčice u većoj meri mete seksualnog uznemiravanja i dečje pornografije. Konsultantkinja SOS linije Marina Papović iz organizacije za sprečavanje trgovine ljudima Astra navodi primer maloletne devojčice koja je od predatora dobila ponudu da reklamira određenu garderobu i brend, za šta joj je nudila popularnost i novac. Devojčica je navođena da fotografiše gornji i donji deo tela kako bi joj „izmerili veličinu“ odeće. Poslala je nage fotografije. Nije mogla da pretpostavi da će biti blokirana, a njen sadržaj zloupotrebljen u pornografske svrhe.
Psihološkinja Radović smatra da je ovo česta potencijalna opasnost i objašnjava:
„Devojčice se često porede sa modelima na Instagramu, koje su i `fejstjunovane`, koje se fotografišu u različitim pozama. Postavljamo pitanje - kako se devojčica tako namesti kada se fotografiše? One uče po modelu – ako ta devojka dobija toliko lajkova i pratioca, kod nekih devojčica će stvoriti sliku da je ona savršena, uspešna i ta slika može uticati na to kako drugi tu devojčicu percipiraju. Kako je ona mala i nema sliku o sebi, onda ta potvrda i ti svi lajkovi njoj daju na važnosti. To je potvrda koja je njoj potrebna, nemaju one toliko percepciju o novcu”, objašnjava Ružica Radović.
Istraživačka novinarka Anđela Milivojević istražujući osvetničku pornografiju na Telegram grupama otkrila je slučajeve devojaka čiji su intimni materijali bez saglasnosti zloupotrebljeni, a nastali su kada su devojke bile maloletne. Pored deljenja sadržaja, česti su i komentari o izgledu devojaka. Kako sagovornica kaže, „neko se drugi naslađuje njihovim golim telom”.
„Na Telegramu postoji maloletnički sadržaj, pre svega ga dele i razmenjuju oni koji traže +- 18 sadržaj. To su folderi sa maloletnicima koje nisam smela da otvaram zbog krivične odgovornosti, ali su nazvani „ribice, maloletnici, devojčice”. Kada su u pitanju punoletne devojke, bilo je slučajeva da muškarci fotografije i video snimke na kojima su devojke stavljaju u takav kontekst da će oni da izvrše neki seksualni čin ili fantaziju dok gledaju te materijale”, naglašava novinarka Anđela Milivojević.
Izvor: Vreme >>
DEČJA PORNOGRAFIJA (II): PREDATORI SA DRUGE STRANE EKRANA
Kakav je pravni status dečje pornografije? Kako deca dospevaju u ruke onlajn predatora? Kako teče proces prijavljivanja i ko prijavljuje? Na koji način se dete štiti u krivičnom postupku? Jesu li roditelji oslonac ili faktor rizika?
Deca i maloletna lica u velikoj meri nisu svesna da se radi se o krivičnim delima i da mogu da ih prijave.
Krivičnopravna regulativa u Srbiji pruža i širu zaštitu u pogledu dečje pornogarfije nego što je predviđeno u Konvenciji Saveta Evrope o visokotehnološkom kriminalu. U Krivičnom zakoniku, među krivičnim delima protiv polne slobode, propisano je i krivično delo u vezi sa dečjom pornografijom. Radi se o krivičnom delu Prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju (čl. 185 KZ).
„Dečjom pornografijom se smatra svaki materijal (tekstovi, slike, audio-vizuelni ili drugi predmeti pornografske sadržine ili pornografske predstave) koji vizuelno prikazuje maloletno lice (mlađe od 18 godina) koje se bavi stvarnim ili simuliranim seksualno eksplicitnim ponašanjem, kao i svako prikazivanje polnih organa deteta (lica mlađe od 14 godina) u seksualne svrhe“, objašnjava doktorka prava Milana Pisarić.
Kako kaže, da bi se radilo o predmetima pornografske sadržine, potrebno je „da su oni nastali iskorišćavanjem maloletnog lica (mlađeg od 18 godina). Ako se radi o detetu (licu mlađem od 14 godine) iskorišćavanje postoji u svakom slučaju – bez obzira na „saglasnost“, „volju“ ili „pristanak“ deteta – jer se smatra da dete nije dostiglo dovoljan nivo psihofizičke razvijenosti da iskaže potrebnu volju ili saglasnost. Ako se radi o maloletniku (licu od 14 do 18 godina) iskorišćavanje postoji ako se radnja preduzima bez saglasnosti i protivno volji maloletnika (ne i ako bi se saglasilo) ili ako se čini zloupotrebom poverenja ili odnosa zavisnosti“.
Jedan od primera slučajeva prijavljenih Nacionalnom kontakt centru za bezbednost dece na internetu je Omegle, društvena mreža popularna među maloletnicima i mladima. Kako je objasnila operaterka Olivera Pecić iz ovog centra, predatori „prilaze“ deci tako što nekog njihovog vršnjaka namame, plate, nateraju da privuče drugu decu da se fotografišu i snimaju. Dok dete misli da mu se vršnjak smeška, da sa njim deli ista interesovanja, nije svesno da je neko tog dečaka ili devojčicu namamio i da će njihov materijal biti zloupotrebljen, a kasnije poslužiti i kao sredstvo za ucenu.
Primer koji se često prijavljuje na Net patroli – platformi za uklanjanje sadržaja, jesu skrinšotovi dece i maloletnih lica. Dešava se da se deca namame da „poziraju pred kamerama“ na veb sajtovima koji idu uživo, a da pritom ne znaju da se lajv ili strim beleži i da će njihova intima biti zloupotrebljena. Neki od prijavljenih sajtova Net patroli su: Bitporn, Archive today, Teenangels, Crazyshop, Wepreteen.
Ova dva primera predstavljaju krivično delo Iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju (član 185, stav 2 Krivičnog zakonika).
„Krivično delo čini i onaj ko iskoristi maloletnika (lica od 14 do 18 godina) za proizvodnju dečje pornografije. Ako bi ova radnja bila preduzeta prema detetu (licu mlađe od 14 godina) postojao bi teži oblik, za koji je propisana stroža kazna, objašnjava doktor prava Milana Pisarić.
Podatak iz DeShame istraživanja kaže da je čak 20.2% srednjoškolaca poslalo nagu fotografiju ili video snimak zbog ucene i pretnje, a čak 22.3% na nagovor druge osobe. Ispitanici su istakli da su neretko dobijali i pretnje silovanjem. Zamenica javnog tužioca u Posebnom odeljenju za visokotehnološki kriminal Mirjana Stajkovac ističe da upravo praksa to i pokazuje, da često dolazi do kombinacije više krivičnih dela.
„Nije često samo to - seksualno iskorištavanje dece u pornografske svrhe, nego to što može doći do zaista fizičkog kontakta i do nesagledivih posledica koje se tiču nekog drugog krivičnog dela koje je još ozbiljnije, kao što je silovanje. Takođe, delo koje se tu može pojaviti je ucena“, objašnjava tužiteljka Mirjana Stajkovac.
Prijavljivanje slučajeva – čija je odgovornost?
Gotovo i da nema slučaja kada je dete prijavilo Net patroli šta se dogodilo. Kako psihološkinja objašnjava, taj momenat kada dete treba da se poveri ili da prijavi predstavlja ugrožavanje njegovog celokupnog identita, ali i seksualnosti. Deci i maloletnim licima lakše je da se sami izbore, jer dolazi do retraumatizacije i prisećanja proživljenog.
„Svaki put kad dete ili maloletnik ispriča, doživljava to istog intenziteta, kao i u momentu kad se desilo. I onda ga pitamo zašto ne prijavi.Da, mi apelujemo skrinšotujte, kopirajte adrese, ali dete u tom momentu samo želi da to prestane, da se to ne dešava. Moj stav je da prijavljivanje i čuvanje dokaza nije odgovornost deteta. Već stručnjaka iz visokotehnološkog kriminala i policije - da dođu do materijala i dokaza. Nije dete zaduženo niti odgovorno da skuplja materijalne dokaze, nego mi odrasli. Posebno roditelji, treba najpre da zaštitimo dete i pružimo mu bezbedno okruženje, da se može osećati sigurno u svakom slučaju da kaže šta se desilo“, zaključuje Ružica Radović.
Sa druge strane, tužiteljka Mirjana Stajkovac ističe da je podnošenje krivičnih prijava moguće uz materijalne dokaze. Anonimne prijave najčešće završavaju kao arhivirane.
„Ključna informacija je url adresa profila na kojem se nalazi sumnjivi pornografski materijal koji implicira seksualno iskorišćavanje dece. Bez adekvatnih dokaza, ne možemo sa sigurnošću utvrditi o kojem delu je reč. Naravno, prijava može da se podnese protiv NN lica, Kada nam se dostavi profil, mi nemamo precizne informacije o stvarnom identitetu osobe iza tog profila, ali je neophodno da imamo podatke o društvenoj mreži i tačnu URL adresu“.
Ona dodaje da dokazi mogu biti i fotografije, skrinšotovi komunukacija, video snimci ili druge relevantne informacije.
„Neki slučajevi, čak i bez detaljnog prepoznavanja deteta, mogu biti okarakterisani kao krivično delo prema članu 185, stavu 4. Uz to, čak i saznanje da neko poseduje materijal sa detetomna svom profilu predstavlja krivično delo, što je čest slučaj. Kroz veštačenje mobilnih i drugih uređaja mi možemo da utvrdimo dalji sadržaj i kasnije o kojim se delima radi“, objašnjava tužiteljka Mirjana Stajkovac.
Kako prijaviti zloupotrebu na Internetu?
Kako se dete može zaštiti u procesu davanja iskaza?
Tokom ispitivanja u posebnim prostorijama, dete je u prisustvu tužioca, zapisničara, punomoćnika koji zastupa njegove interese, roditelja i psihologa koji prethodno veštačenjem utvrdi da li je dete sposobno da da relevantan iskaz.
Ovim se obezbeđuje podrška, zaštita i pažnja prema detetu tokom celog postupka. Tužiteljka Mirjana Stajkovac isitče da je važno da se dete odmah ispita ukoliko se utvrdi da je u toj fazi krivičnog postupka sposobno da daje iskaz. Okrivljeni je za to vreme u pritvoru.
„Sa nalazom veštaka i rešenjem koje sam kao tužiteljka donela o posebno osetljivom svedoku, insistiram da se na glavnom pretresu prođu sva pitanja, pročita zapisnik o ispitivanju oštećenog, kako se dete ne bi ponovo traumatizovalo i oslobodilo od daljeg pozivanja na to iskustvo. Pored iskaza tog deteta, uvek imamo i materijalne dokaze koje potkrepljuju detetov iskaz“, zaključuje Mirjana Stajkovac.
Ona ističe da se povećava broj krivičnih dela od strane poznatih učinilaca prema deci i maloletnim licima. Često je u pitanju kombinacija više krivičnih dela.
Izvor: Posebno tužilaštvo za visokotehnološki kriminal
Predatori u kontaktu i sa po 20-30 maloletnika
Predator sa druge strane ekrana može biti bilo, čak i roditelj. Primer predmeta iz tužilaštva govori o tome da je otac zloupotrebio poverenje svoje maloletne ćerke, iskoristio njene fotografije kako bi je „nudio“ drugima. Uhapšeno je oko 50 lica koji su posedovali taj materijal, a koji su prethodno dali iskaze da su misili da razgovaraju sa njom.
Takođe, postoje predmeti gde su predatori bili u komunikaciji sa oko 20-30 oštećenih maloletnika u isto vreme.
Služba za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK), posebna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, zabeležila je porast broja krivičnih prijava za krivično delo koje se odnosi na pribavljanje, posedovanje, prodaju, prikazivanje i izlaganje predmeta pornografske sadržine (član 185, stav 4 KZ). U periodu od 2019. do 2022. godine, broj prijava za ovo krivično delo je porastao sa 14 na 52.
Izvor: Služba za borbu protiv organizovanog kriminala – SBPOK
Prema evidenciji SBPOK-a, a što se vidi u tabeli, primetan je poseban porast broja krivičnih prijava za krivično delo koje se odnosi na prodaju, prikazivanje, javno izlaganje slika i drugih predmeta pornografske sadržine (član 185, stav 1). Izdvaja se 2021. godina sa najvećim brojem prijava za ovaj stav – 54.
DeShame istraživanje je pokazalo da su roditelji na petom mestu kao osobe kojima deca prijave da je njihov eksplicitni materijal zloupotrebljen. I da se obrazovne ustanove ne percipiraju kao sigurna mesta da se deca otvore. Takođe, iz tužilaštva navode da roditelji tek kada dođe do krivičnog postupka saznaju šta se sa njihovim detetom dešava.
Roditelji - oslonac, ili faktor rizika?
Roditeljima se skreće pažnja da decu ne osuđuju, deci i da ostvare najpre poverenje i sigurnu zonu i da pričaju sa decom o njihovom ponašanju, ali i pravima.
„Niko ne sme da ugrožava nečije pravo na dostojanstven život, bez obzira ko je. Komunikacija između vas i vašeg deteta uvek treba da bude otvorena. Odrasli seksualizuju dete i maloletnika, a ono ni u jednoj pozi ne može da bude seksualno privlačno. Objasnite da nikome nije dozvoljeno da ih dodiruje po intimnim delovima tela. Detetu ovaj razgovor mora da bude prijatan, ne sme da bude osramoćeno, i potrudite se da razume da je za njega važno da vam kaže, ukoliko je doživelo bilo kakvu vrstu zlostavljanja“, naglašava psihološkinja Ružica Radović.
Po njoj trebalo bi prilagoditi rečnik kada se razgovara sa detetom.
„Naučite ga da poštuje svoje telo. Roditelji ne bi trebalo da koriste zastrašivanje kako bi manipulisali emocijama deteta i njegovim reakcijama na seksualne pristupe. To može da izmeni njihovu percepciju stvarnog sveta i spreči ih u stvaranju normalnih, zdravih odnosa. Umesto da plašite svoje dete, trebalo bi da ga upozorite na potencijalne opasnosti“.
Psihološkinja Ružica Radović naglašava moguće signale koji mogu ukazivati da dete ima neko neželjeno iskustvo sa dečjom pornografijom ili drugim vidovima zloupotrebe onlajn:
„Promene u ponašanju, kao što su neredovno spavanje, pad u školskom uspehu, problemi na časovima ili izražene emocionalne reakcije, mogu ukazivati na moguće probleme. Skrivanje lozinki ili telefona takođe može biti znak da se nešto dešava. Kada se dete oseća nesigurno, promene u ponašanju su signal da nešto nije u redu i zahteva pažnju roditelja. Važno je da roditelji svakodnevno posvete barem pola sata do četrdeset pet minuta neformalnih aktivnosti s decom, kako bi pokazali svoje angažovanje“.
Brošura za roditelje
Manjkavosti procesa
Jedna od manjkavosti krivičnog postupka kako tužiteljka Mirjana Stajkovac ističe jeste nedostatak stručnog kadra. Kako kaže, tužilaštvo trenutno ima četiri zamenika i šest saradnika za celu Srbiju, dok centar za kriminalističku forenziku ima veliki broj predmeta iz gradova širom zemlje koji se tiču drugih krivičnih dela, što dovodi do dužeg čekanja na veštačenje. Nedostaje i podrška privatnih veštaka i informatičara, a to dodatno usporava i odugovlači rešavanje konkretnih slučajeva.
Izvor: Republički zavod za statistiku
„Statistički podaci nam pokazuju da je broj odbačenih krivičnih prijava gotovo zanemarljiv, da su već krivične prijave policije potkrepljene dokazima, da od podnetih krivičnih prijava koje od policije stignu do Tužilaštva za VTK najveći procenat rezultira podnošenjem optužnog akta sudu, kao i da se donose gotovo bez izuzetka osuđujuće presude“, zaključuje doktorka prava Milana Pisarić.
Linije za pomoć
Izvor: Vreme >>
Ovaj tekst je rađen u okviru Škole digitalnog novinarstva Slavko Ćuruvija fondacije.